Drugi hrvatski simpozij o ranoj intervenciji u djetinjstvu održan je od 29. rujna do 2. studenog 2011. u Belom Manastiru u organizaciji Hrvatske udruge za ranu intervenciju u djetinjstvu, u suradnji s Uredom UNICEF-a u Hrvatskoj, a pod pokroviteljstvom Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti te Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi na temu „Djelovati rano: zašto i kako?”.
Rana intervencija je znanstveno – stručno i društveno opravdana djelatnost koja se bavi prevencijom nastanaka dodatnih teškoća djece rane dobi te daje odgovarajuću podršku djetetu i njegovoj obitelji. Ono što zahtjeva jesu novi oblici stručnosti i timske suradnje, budući da je način učenja mlađe djece drugačiji te postupci trebaju biti u skladu s tim, a istovremeno je to jedno izrazito interdisciplinarnom području. Ove je godine, također, u Hrvatskoj rana intervencija dobila legislativnu potvrdu u Zakonu o socijalnoj skrbi, što je izrazito bitno jer samim time i zakonodavac priznaje da se ne radi o djelatnosti koja pripada isključivo području biomedicine. Budući da među djelatnostima i znanstvenim disciplinama granice nisu određene i često nisu sasvim jasne, a ljudski razvoj sa svojim fenomenima kojima se te djelatnosti i discipline bave najčešće su u tolikoj mjeri složeni da trebaju sve njih. To je razlog zašto se stručnjaci nalaze pred novim zajedničkim izazovom te imaju zadatak formirati standarde kvalitete pružanja usluga rane intervencije kao i jačati multidisciplinarnu suradnju.
Simpozij je započeo u četvrtak, 29. rujna 2011. godine. Nakon registracije sudionika i otvaranja uslijedila su predavanja i usmena izlaganja stručnjaka o različitim područjima unutar teme rane intervencije. Na simpoziju je sudjelovalo oko 120 sudionika, uglavnom stručnjaka koji rade s djecom mlađe dobi s razvojnim rizicima/teškoćama u području obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi, predstavnika resornih ministarstava zdravstva, socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja te predstavnika organizacija civilnog društva. Sudjelovali su i zaposlenici naše Udruge te predsjednica i članice Upravnoga odbora. Održana su plenarna izlaganja, interaktivne radionice s ograničenim brojem sudionika, usmena izlaganja stručnjaka, predstavljeni su posteri s prikazom dobre prakse.
Usmeno su izlaganje održale i dr. Zdenka Konjarik, predsjednica Udruge, te Štefica Mikšić, članica upravnog odbora Udruge, pod naslovom „Povezanost civilnog društva i patronažnih sestara u ranoj intervenciji”. Pri izradi rada svoj je doprinos dala i mlada studentica logopedije s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, Anamarija Mikšić. U radu je opisana je uloga patronažnih sestara u ranom otkrivanju poremećaja u razvoju djece te je prikazano istraživanje čiji je cilj bio poboljšanje komunikacije između rodilišta i pedijatara upravo preko njih. Zaključeno je kako u Đakovu ne postoje stručni timovi za ranu intervenciju u sustavu zdravstva i socijalne skrbi te je navedeno kako su roditelji djece s teškoćama u razvoju osnovali Udrugu osoba s mentalnom retardacijom.
U istom se obliku seminar razvijao i u sljedeća dva dana. Kao zaključak trodnevnoga druženja, 1. listopada 2011., održan je okrugli stol na kojem su stručnjaci zajedno porazgovarali o središnjoj temi te svojim iskustvima u radu i zaključili da samo<em> </em>uvažavanjem perspektiva stručnjaka, korisnika, zajednice, nositelja javnih politika i financijera rana podrška može postati pravednije distribuirana i učinkovitija.